Sa serijom fotografija "Međuživot" imao sam nekoliko samostalnih izložbi. Prva je održana u martu 2015.g. u Svečanom Salonu Železničke stanice u Beogradu. Izložbu je otvorio fotograf Aleksa Trbović. Ta izložba je u aprilu iste godine prenesena u Galeriju Studentskog kulturnog centra. Izložbu je otvorio slikar Milan Tucović. Na poziv japanskog slikara Masamija Jošioke, u martu 2018. godine je održana izložba istih fotografija pod nazivomm "Life between is going on", u Tokiju (Japan), u Steps Galeriji (Galeriji koraci), koja se nalazi u Ginza četvrti. Od užeg izbora fotografija sam 2015.g. sačinio autorske primerke jednog Fotoalbuma i dve Fotoknjige, o čemu više pročitati na dnu ove stranice.
Galerija Studentskog kulturnog centra u Beogradu
Uvodnik autora izložbe u katalogu:
Ljudi veliki deo života provedu u prevozu između dve stanice. Taj deo njihovog življenja je međuživot. Prozor tramvaja, autobusa, trolejbusa sličan je zidu srednjovekovnog manastira, uljanom platnu, modernom filmskom ili televizijskom ekranu. Sa prozora zrače likovi slični freskama, uljanim portretima ili filmskim zvezdama...
Izložba Međuživot jeste zbirka portreta slučajnih putnika beogradskih tramvaja, autobusa i trolejbusa, snimljenih u svako doba dana, u odlasku ili povratku, u vozilu ili izvan njega.
Privlače me upečatljivi likovi koji u sebi nose karakter koji je istovremeno i ličan i sveopšti. Portreti se sami sobom biraju, makar tramvaj jurio i u najvećoj brzini. Fotogeničnost tih ljudi sama ostavlja trag na senzoru mog digitalnog fotoaparata. Ta lica zaslužuju da budu ovekovečena epski ili lirski jer ona nisu samo deo prolazne današnjice, već i istinske večnosti.
Nisu samo ljudska lica glavni predmet ove zbirke, već i okolni predeo koga čine okvir prozora ili njegov deo, površina stakla, mrlje od prašine, magla, kapljice vode, pahulje snega, spoljno i unutrašnje svetlo, prvi, drugi i treći plan, čak i ono što se zbiva negde iza svega, pa i odraz onog dela koji se nalazi iza fotografa i njegovog fotoaparata. Klasične portrete koji se očekuju u uvodnoj fazi zbirke, koji odišu statikom, u postepenom razvoju, zamenjuju pokret, ritam i brzina. Jasne i razumljive oblike zamenjuju fotografije u kojima preteže poluapstrakcija ili puna apstrakcija. Sadržaj se postupno oslobađa viškova i prelazi u minimalizam, realna priča u vizuelnu poeziju. Sve fotografije mogu stajati posebno, a sve zajedno čine zbirku, koja nije konačna i koja se može skraćivati ili dopunjavati.
Međuživot je samo naizgled prelazno stanje koje traje od ulazne do izlazne stanice, ali je u svojoj suštini to pun i pravi život u kome čovek živeći trpi svoju prolaznost.
Linkovi:
https://www.skc.org.rs/redakcije/galerija/dragan-babović-međuživot.html
https://gallery-shots.blogspot.com/2015/05/dragan-babovic-meuzivot-ide-dalje-life.html
Milan Tucović, srpski slikar, je, otvarajući izložbu "Međuživot" u Studentskom kulturnom centru rekao:
Mi ovde gotovo da imamo presek istorije slikarstva od renesanse naovamo i ono što je mene kod Draganovih fotografija posebno impresioniralo je to kako je on napravio portrete. Ti portreti su naši sugrađani iz tramvaja koji su dobili neku univezalnu dimenziju. Nisu to više ljudi iz linije 9 za... već su to ljudi sa flamanskih slika i sa ranovizantijskih slika... i ruski slikari realisti... Dakle on je te likove uzdigao do nečeg univerzalnog ljudskog. Ono što me je još impresioniralo kod njegovih slika je da one često podsećaju na renesansu, često na flamanske slikare, ali moram da pomenem i na Gerharda Rihtera, koji je pod direktnim uticajem fotografije pravio svoja velika slikarska platna. A iza nas stoje dve fotografije, zamalo da kažem platna, Dan i Noć, koje zaista mogu da stanu rame uz rame sa samim Rihterom.
.jpg)
Svečani Salon Železničke stanice u Beogradu
Izložbu u Svečanom Salonu Železničke stanice je otvorio Aleksa Trbović, majstor fotografije Foto Saveza Srbije, uvodnim rečima:
1. O dosadašnjim izložbama
Ovo je Babovićeva 4. izložba fotografija. Prije ove, održao je slijedeće izložbe: Život je lep (Valjevo, 2012.), Kalatrava (Zrenjanin, 2012.), U režiji života (Beograd, 2014).
Pored izlagačke djelatnosti, Babović piše i fotopriče, a objavio je i knjigu o fotografima nazvanu ”Čuvari trenutaka”. Zajedničko za sve izložbe, kao i za njegov spisateljski rad je tema ŽIVOT i da se u sklopu tog života on usredsređuje na LjUDE.
2. izložba Međuživot
Motiv ove izložbe su ljudi fotografisani kroz ili pored prozorskih stakala tramvaja, trolejbusa, autobusa u trenutku između dva stajanja, dvije stanice, u međuprostoru i međuvremenu koje Babović naziva međuživot.
U tome međuživotu on vidi razne ljudske sudbine koje nam fotografijama nastoji da prenese. Međutim to nije psihijatrijsko čitanje sudbina, nego umjetničko viđenje. Babovićevo viđenje je slojevito, višeznačno i u ovom slučaju često u stilu impresionizma.
Prva fotografija iz ove serije se zove ”Tuga”. Ona je crno-bijela. Dobivši dvije zlatne medalje za tu sliku, on se usresređuje na ovu temu. Ali ovo nije tematska nego konceptualna izložba. Tematska je kada se ide kroz arhivu i izvlače slike na tu temu. Konceptualana je kada se neka tema ciljano obrađuje od početka. Ovdje prikazane slike su tematski, stilski i tehnički ujednačene. Babović ovu temu fotografiše od 2011. godine
Za razliku od prve crno-bijele fotografije, sve ostale fotografije su u boji, s time što na mnogim fotografijama preovladava ukupna likovnost, a ne ljudska lica.
Što se ljudskih lica tiče, ovo je neobična kombinacija statičkih portreta u pokretu. I to nisu samo portreti ljudi, nego i portreti društva i vremena u kojem živimo.
3. Značaj izložbe
Ciljna grupa: zadovoljava sve ciljne grupe: fotografi, umjetnici (fotografi), kritičari (profesionalni i kustosi), opšta publika (i modeli).
Gdje spada? Ja ne znam da je netko još tako fotogrfisao ljude u prevozu spolja.
Nik Trpin u Londonu od 2013.
Robert Frank (subjektivni dokumentarizam) – Tramvaj-Nju Orlins
Li Fridlender – slike iz automobila
Ed Ruša – 26 benzinskih pumpi
Babović – slike tramvaja i ljudi izlaže na željezničkoj stanici (koncept sam po sebi) – ovo je veoma prigodno mjesto za izložbu.
Šta pamtimo?
Ljudi u plićaku u Igalu i ove Tramvaje. U oba slučaja te Babovićeve fotografije bude osjećanja i nagone na razmišljanje, a to je jedna od definicija umjetnosti. A druga definicija umjetnosti je da umjetnost ne preslikava detalje, da nije dokumentarna, nego da stvara nove svijetove. Po tome pitanju, ova Babovićeva izložba je bolja i od njegove teme Ljudi u plićaku, s obzirom da na mnogim danas ovdje izloženim slikama Babović stvara nove svijetove. Ja mu na tome čestitam i proglašavam izložbu otvorenom!
U Beogradu, 13.03.2015.
Izložba u Tokiju (Japan)
Masami Jošioka (Masami Yoshioka), japanski slikar i vlasnik Steps Galerije u Tokiju je napisao:
"Uobičajeno je reći kako je neka slika kao fotografija. Ali ovde nailazimo na fotografije za koje možemo reći da su slike."
Link: http://stepsgallery.cocolog-nifty.com/blog/2018/02/index.html
Mikio Monia o portretima putnika: "Likovi su duboki i lepi kao da ih je slikao Rembrant."
http://monyaart.jugem.jp/?eid=3114
Povodom beogradskih izložbi izdao sam unikatni Fotoalbum i Fotoknjigu u dva primerka. Fotoalbum ima 18 fotografija koje sam štampao na papiru veličine A3+ (329x483cm), smeštenih u posebno napravljenu albumsku fasciklu velikog formata. Sve fotografije su štampane uspravno tako da imaju beli okvir, a ispod fotografija je odštampan naziv slike sa godinom nastanka. Sve fotografije sam potpisao, ali ih nisam označio brojevima, dopuštajući da gledalac sam određuje redosled.
Fotoknjiga ”Living between two stations” (Živeti između dve stanice) izdata je na engleskom jeziku u dva primerka veličine 305x430mm. Izbor je sužen na 12 fotografija uspravnog formata. Fotografije su uvezene u knjigu. Knjige je ukoričena u tvrd povez, koji je po mojim uputstvima uradio knjigovezac.
Kako Fotoalbum i Fotoknjige smatram autorskim primecima, namerno ih nisam zaveo u Narodnoj Biblioteci Srbije.