U Foto klubu Beograd, u Beogradu, u februaru 2014.g. je održana izložba "U režiji života", koja se sastojala u digitalnoj projekciji fotografija snimljenih na kompakt disku. Izložbu je otvorio Aleksa Trbović, majstor fotografije Foto saveza Srbije. Izloženo je oko 132, pretežno crnobelih fotografija, čiji su predmet scene snimljene spontano, a koje izgledaju kao da su režirane.
Zašto u režiji života?
Mnogi fotografi režiraju svoje fotografije, tako što unapred odaberu i urede scenu i nameste "glumce". Ali, meni je godinama bio izazov da lovim spontane scene iz života, koje pričaju svoje priče, kao da su režirane, a da ih je, zapravo, režirao sam život. Tu igru shvatam kao sudbinu, jer smatram da nijedan susret u životu nije slučajan, pa ni susret fotografa i scene koju snima.
Na život se može gledati na različite načine i iz različitih uglova, ali ja na njega gledam kao na jednu dobro režiranu pozorišnu predstavu. Postoji scena, uključena su svetla, tu su glumci i igrači, tu je i publika, a fotograf igra svoju ulogu fotografa. Život režira, a ne čovek.
Kad već postoji predstava, normalno je da su kulise, glumci i radnja, unapred zacrtani. Unapred zacrtana radnja (scenario, drama) je zapravo sudbina. Iskusan fotograf je kao gledalac koji je tu predstavu gledao nekoliko puta, pa pri ponovnom gledanju zna šta će se dešavati, poznavaće sudbinu svih likova. Iskusan fotograf predoseća radnju koju nikada nije gledao, kao da joj je ko zna već koliko puta prisustvovao, unapred predviđajući ključnu radnju koja će se tek desiti pred njegovim objektivom. Na njemu je samo da pritisne okidač i fotografija je tu.
Da se radi o sudbini, pokazaće i sklapanje mozaika u mojoj tvorenivini koju sam nazvao "U režiji života".
